Čini se da je velika svađa koja se odigrala među članovima plavog tima iza njih i da su složno prionuli na još jednu igru za nagradu te su i ovaj izazov s lakoćom osvojili. „Nakon finog i toplog obroka, dobra je energija, svi se družimo oko vatre i to mi se sviđa“, kazala je Anđela prije takmičenja, dodavši da svima nakon svađe dođe sunce i da su jači i složniji. „U vanjskom svijetu sam direktna i izravna i previše govorim što mislim, a ovdje sam naučila da puno toga treba zadržati za sebe“, dodala je.

Na poligonu su morali prikupiti četiri zastavice. Na kraju poligona nalazila se ploča sa slikama devet različitih životinja. Morali su upamtiti redoslijed te složiti trokute sa slikama, tako da se poklapa s izložbenim primjerkom. Nakon slaganja figura, s vrećicama s pijeskom morali su srušiti svih devet trokuta.

S deset naprama pet opet su pobijedili plavi i osvojili kolače, čaj, kavu i spa tretman. Za razliku od prošlog puta, Filip je umjesto gubitaka naredao pobjede. „Poligon mi se jako svidio. Najviše pouzdanja imam u svoj mozak i kad sam vidio mali dio gdje će trebati koristiti glavu, bio sam zadovoljan. Kad sam ga vidio znao sam da će mi ići“, objasnio je Filip. „Pokazali smo crvenima da smo se ujedinili, da su problemi iza nas, da djelujemo kao tim. Kad su mislili da smo oslabili, mi smo im pokazali da smo jaki“, kaže David.

Nakon takmičenja uslijedila je ispovijest 23-godišnje Nore koja je otkrila kako je odrasla u vjerskoj zajednici koja se bazira na hinduizmu. „Živjela sam s 30-40 ljudi. Život u sekti mi je bio normalan, s obzirom na to da je to jedini način života za koji sam znala. Kasnije sam shvatila da su nerealni ti načini, da kontriraju načinu na koji želim živjeti. Susretala sam se s tim da članovi zajednice govore da su svi moji prijatelji iz škole demoni. Živjela sam u malom selu i išla u školu u malom gradu i svi su znali od kud dolazim. Često sam se susretala s tim da me nazivaju sektašica i po pogledima se vidjelo da ni roditeljima ni djeci ne dogovara što sam u njihovom društvu. Tokom osnovne škole proživljavala sam dug period maltretiranja“, rekla je Nora.

Filipu je otkrila da joj je mama bila ovisnica još od svoje 13. ili 14. godine, a s uzimanjem droge privremeno je prestala kad je zatrudnjela s njom. No, ovisnosti se opet prepustila kad je Nori bilo samo tri godine, zbog čega su se njezini roditelji razveli. U srednjoj školi Nora se preselila u Švicarsku gdje je njezina majka otišla zbog liječenja od ovisnosti, a s vremenom se ponovo udala i dobila drugo dijete. „Pokušala sam u tih godinu dana nadoknaditi 18 godina života, ali to je bilo nemoguće“, kaže Nora koja je ubrzo shvatila da priča s majčinom ovisnošću nije završila.

„Na kraju je umrla od predoziranja, u istom stanu gdje smo brat i ja bili. Zadnji trenutak s njom je bio kada smo bili na zajedničkoj večeri… Cijeli taj dan mi je u polusjećanju. Sjećam se da me očuh probudio oko pet ujutro i rekao da moramo ići u bolnicu pozdraviti se s mamom, da će joj isključiti aparate, jer su joj svi organi otkazali“, prisjetila se Nora.

Majčina smrt toliko ju je potresla da si je, priznaje, i sama pokušala oduzeti život. „Godinu dana nakon mamine smrti imala sam totalni mentalni slom. Otrčala sam na njezin grob s nožem u ruci i govorila da ću se ubiti. Zaustavila me prijateljica koju je pozvao moj očuh“, ispričala je.

No, njezinim tužnim životnim pričama ni tu nije bio kraj, jer je prije godinu dana u sedmom mjesecu trudnoće izgubila dijete. „Beba je rođena živa, ali nisam imala prilike vidjeti je niti držati u rukama, samo sam čula njezin plač. Idući dan su mi javili da je beba umrla zbog srčane mane. Trudan si, osjećaš udarce, pripremili smo sobu, iščekuješ, pripremaš se za skroz neki drugi život i to onda sve nestane preko noći“, izjavila je Nora, a Filip joj je, nakon svega što je čuo, priznao da mu je velika inspiracija.