Perihan Savaš: Godinama sam bila siromašna i na snimanja išla minibusom
29.11.2023 / 13:43 / Zanimljivosti
Perihan Savaš, koja je na scenu prvi put stala s pet godina, u dječjem odjelu Gradskih pozorišta općine Istanbul, u glumačkoj je profesiji prevalila pola stoljeća. Perihan Savaš, pozorišnu, filmsku i televizijsku glumicu koja radi već 51 godinu, sada možemo gledati u odličnoj ulozi autoritarne urbane majke Šahike, u seriji ''Izdaja'' koja se emitira na Novoj.
-Jeste li se u profesionalnom životu kad susreli s događajima ili osobama koji su vas razočarali kao u seriji ”Izdaja”?
Ne bih rekla da su me ohladili, no bilo je puno onih koji su me htjeli zaustaviti u mom psolu. Moja je okolina bila puna bizantinskih intriga. No to me nikada nije ohladilo od posla. Naprotiv, samo me još više potaknulo. A bilo je puno onih koji su htjeli da posrnem. Toga ima i dalje. Jako je zanimljivo, Bog je tako velik da mi donosi još bolje od toga. Još mnogo bolje od toga.
-Kako vi reagirate kad se susretnete s takvim situacijama?
Ne reagiram nikako. Samo kažem: “Bože, ja sam im oprostila. Prepuštam ih tebi…” Jednostavno je. Ja ni na koga nisam ljuta.
Imate li luksuz da ne prihvatite svaki posao? Ili ste nekad morali glumiti i u projektima koji vam nisu baš sjeli?
U jednom ga periodu nisam imala, ali sada, hvala Bogu, imam. Sad sam izbirljivija. Neko je vrijeme u turskom filmu postojala moda erotskih filmova. U to sam se vrijeme povukla. U tom sam periodu godinu i pol bila na pozorišnim daskama. Morala sam prihvaćati filmove s pjevačicama i narodnim pjevačicama koji su se poslije pojavili. Katkad sam morala glumiti i u projektima koji mi nisu sjeli. Ne znam raditi ništa drugo. Budući da nisam mogla raditi kao prodavačica, snimala sam te filmove. I nije bilo tako loše.
Pogotovo je zadnjih godina gluma jedno od omiljenih zanimanja, roditelji inzistiraju na tome da im djeca budu glumci. Mislite li da je to zanimanje lako kao što se čini?
Nije lako kao što se čini. Osobito je sektor serija sektor koji se vrlo brzo troši… Nama u filmu nije bilo tako. U filmu se naše ime spominje i nakon 35 godina. Naš narod ne pamti naša imena u serijama. Svi nas mladi poznaju po imenima iz serija. Kad serija završi, nažalost, prođu i oni. Zbog toga to nije nimalo lako. Kad je riječ o novcu, zarađuje se više. No vjerojatnost da će to biti trajno poprilično je mala. Mladima je teže… Osim toga, tu postoji i jaz. Jaz između novca koji zarađuju glumci koji su u ovaj posao uložili trud i borili se zubima i noktima kako bi nešto postigli i onoga koji zarađuju umjetnici iz pop-kulture uistinu je ozbiljan. Što se više pojavljuju u žutoj štampi, to više zarađuju. No to nije umjetnost. Želim se ograditi, ima i mladih koji uopće nisu u tome, koji ne pune novinske članke. Koji ovaj posao uistinu rade kako treba. Osim toga, ljudi su počeli posvuda, u svakom trenutku, vidjeti ista lica. To ti dosadi.
Je li Perihan Savaš, dok nije dosegla profesionalnu razinu na kojoj se danas nalazi, imala puno finansijskih i drugih teškoća? Jeste li kad kupovali na dug? Jeste li kad kraj mjeseca dočekivali jedući hljeb, sir i masline?
Naravno da jesam. Kad sam se tek počela baviti ovim poslom, a i poslije, znala sam živjeti u popriličnom siromaštvu. Kad sam radila u pozorištu, uspjela sam kupiti auto. Prije sam na snimanje uvijek išla minibusom. Sjećam se da bih jedva izdržala do kraja mjeseca, da su se stanarine nakupljale, da je mama posuđivala novac od susjede. Kad sam 1973. godine osvojila nagradu Zlatni leptir, mama je posudila novac od susjede. Te večeri kad sam trebala primiti nagradu, ceremonija se održavala u klubu Lunapark. Tim sam novcem kupila kostim za tu dodjelu. Potom smo malo-pomalo vraćale dug susjedi. Ovo je težak posao… Taj kostim nikad neću zaboraviti. Bio je bijeli, od čipke, širokih nogavica, otvorenih leđa, s crno-bijelim cvijetom na ramenu.
-Što biste vi savjetovali mladima kako bi se održali u ovom poslu?
Neka jako vole svoj posao. Za početak, i tako ne možeš raditi posao koji ne voliš. Moraš ga voljeti i poštovati, ulagati trud, dolaziti i odlaziti na vrijeme. Kad sve to ispuniš, bit ćeš uspješan. No ovo je tržište takvo da možeš nestati u trenu. U trenu te unište. Koliko si skroman, koliko predano radiš, koliko voliš ovaj posao, toliko ćeš se održati. Ako to ne činiš, nećeš se održati. Kad ljudi kažu: “Ajme, ona je tako hirovita, kasni, radi ovo i ono…” To se pročuje, s tom osobom nitko neće raditi.
Jeste li vi, kao glumica koja je godine posvetila ovom poslom, kad radili ili se susreli s mladim glumcima koji nemaju discipline ili čuli pritužbe na njih?
Nisam se puno susretala s takvima. Vrlo malo. A i oni su se poslije doveli u red…