◊ Dosad si glumio u puno serija, filmova i pozorišnih predstava. No sada si postao pravi fenomen. Misliš li da si zakasnio u postizanju slave?
Ne. Slava me ne muči. U svim sam projektima u kojima sam glumio imao svoju publiku, a serija “Zlatni kavez”, naravno, stvorila je drukčiju publiku. Doprla je do mnogo ljudi. Zbog toga me i više prepoznaju, a to se zove slava.
◊ Što se u tvom životu promijenilo kad su te počeli prepoznavati?
Prepoznavanje ima i dobre i zastrašujuće strane.
◊ Svi možemo pretpostaviti koje su dobre strane, zanimaju me zastrašujuće…
Morate biti oprezniji, sloboda vam je ograničena. O nama misle da smo ljudi slobodna duha koji tako žive, no situacija je zapravo drukčija. Što je slava veća, to si ograničeniji i veća je šansa da te pogrešno shvate. No dobre su strane puno ljepše pa se zato ne žalim.
◊ Zbog čega je Kazim-aga postao takav fenomen?
Zbog uvjerljivosti.
◊ Lik Kazima je osobito u početku bio agresivan i negativac. U cijelom su svijetu negativci popularniji. Što ti misliš, zašto volimo negativce?
Negativci imaju mane, imaju probleme, stvaraju ih. Mi više volimo pratiti takve ljude. A junaci nemaju mane. Gledatelji ne žele gledati tako besprijekorne osobe, bar ja to ne želim.
◊ Imaš li ti mane?
Puno. Na primjer, nisam osoba koja odmah može početi raditi, prvo mi posao treba sjesti, prihvaćam ga vrlo polako. A kad počnem, odradim ga do kraja i stalno pokušavam biti bolji.
◊ Jesi li na ulici kada doživio oštre reakcije?
Ja uglavnom volim navoditi ljude da zavole negativce, no to treba činiti na moralan i pristojan način. U početku sam mislio da će se zbog mog lika prema meni odnositi kao da sam Erol Taš, no onda smo ga okrenuli na dobro. Ljudi su to brzo prihvatili. Mislim da je to zato što u našoj zemlji razlika između dobra i zla nije velika. U svakome postoje i dobre i loše strane. Loše strane vi vjerojatno ne vidite, no ta ih osoba pokazuje kod kuće ili negdje drugdje, nekomu drugomu. Jer kad živite u ovom svijetu, ne možete imati osobito dobro duševno zdravlje. Zbog toga Kazim-aga nije puno drukčiji od ljudi u ovome svijetu.
◊ Dobro, no preskočili smo glavno pitanje. S čime se susrećeš na ulici?
Na ulici mi dobacuju: “Kazim-ago!”, “Esmeeee!”, “Pazi na brojeve!” i slično.

◊ Je li taj dijalekt o kojem svi govore tvoje djelo?
Scenarij je lijepo napisan i ostavlja prostora za mene. No, naravno, dijalekt je moj. Bili smo u Antepu i imali trenera za dijalekt, Murata Bajkana. On je iz Adijamana, živi u Antepu. Dijalekt sam slušao od njega i vježbao ga. Vrlo je važno slušati, kao i imati sluha. To što ja govorim nisu nepoznate riječi, no važno je čuti njihovu melodiju. Na primjer, dijalekti Hataja i Antepa različiti su, no imaju sličnu melodiju.
◊ Otac si djevojčice. Kazim-aga u početku serije bio je lik koji je nasilan prema svojim kćerima. Je li bilo teško snimati te scene?
Bilo je vrlo teško. Afra (Saračoglu), Beril (Pozam), Sezin (Bozadži) i ja međusobno smo se rehabilitirali. Kad bismo snimili takvu scenu, otišli bismo na piće, sjeli i pokušavali se izvući iz tog stanja. Osim toga, u priči postoji i pritisak društva na lik. On je aga iz Antepa, no nije onakav kakve poznajemo. Zapravo je izgubio svoj status, svog oca, a onda mu stvari nisu išle kako treba… Prodao je zemlju i kuću i trudi se održati taj poredak. Moć i društveni pritisak zapravo ga tjeraju na to. Kad je došao u Istanbul, jako mu je laknulo. Jer nema takvu odgovornost. Ušao je u novu obitelj, sada ima ženu i prijatelje. Mislim da mu se to sviđa jer je u Antepu jako usamljen.
◊ Nasilje prema ženama osjetljiva je tema. Što si sve u sebi propitkivao dok si glumio taj lik?
Nasilje prema ženama postoji u našoj zemlji, to je činjenica. Ne samo prema ženama, postoji nasilje općenito prema ljudima i životinjama. A neko to mora odglumiti. To mi omogućava da predvidim u kakvo se čudovište čovjek može pretvoriti kad poludi. Jer o tome razmišljaš. Moram udariti čovjeka i za sebe, za lik naći razlog da ga udarim. To mi pomaže i da vidim koliko se čovjek u stvarnom životu može pogrešno ponašati.
◊ Jesi li oženjen?
U braku sam već 11 godina. Imam 10-godišnju kćer.

◊ Uzrokuje li tvoja slava ljubomoru u vezi?
Ne, i prije sam bio donekle slavan. No ja sam ljubomoran čovjek, čak i na prijatelje.
◊ U seriji si čovjek koji ima odrasle kćeri i nosi kožnate cipele i odijela. No vani nosiš sportski stil…
Kad me vide izvan malih ekrana, ljudi se silno čude i kažu da izgledam mlado. Turski govorim bez naglaska. Sve im je to čudno.
◊ Što te u životu muči?
Nisam osoba koja se brine za budućnost. No počeo sam nakon što sam dobio dijete. S jedne si strane govorim: “To je njezin život, nemaš razloga za brigu”, no naš je svijet pun problema. Strog sustav svijeta sve nas plaši.
◊ Što su tvoje strasti osim glume?
Jako volim košarku. Strastveni sam navijač Bešiktaša. Kad spominješ opsesiju, katkad tako volim Bešiktaš da i sam sebe začudim.
◊ Kako bi se u nekoliko riječi opisao nekomu ko te uopće ne poznaje?
Suosjećajan, smiješan, dobar čovjek, to je sve. Sav sam regularan.
◊ Zoveš se Diren (otpor), a kažu da ljudi žive onako kako se zovu. Jesi li imao život u kojem si se trebao odupirati?
To je ime donekle povezano i s mojim rodnim krajem, teškim uvjetima, teškim životom… No ja sam vrlo otporna osoba, i mentalno i fizički. Ne možete me tako lako pokolebati.
◊ Odakle si?
Tata je iz Tundželija, Ovadžik; mamina je obitelj iz Malatje, Akčadagli.
◊ U kakvoj si porodici odrastao?
Mama i tata umirovljeni su računovođe. Djece je dvoje, imam mlađu sestru. Starijeg sam brata izgubio u junu. Imao je 47 godina, imao je infarkt. Nakon tog se gubitka dogodio potres, a prije toga pandemija…
◊ Kako je na tebe utjecalo kad si tako mlad izgubio brata?
Prvi sam put izgubio tako blisku osobu. Bilo je jako teško, i dalje je teško. Bio sam tužan i još sam tužan. Shvatio sam da on, što god se dogodilo, neće nestati iz mog života. Svaki ću ga se dan sjetiti, rastužiti zbog njega, a katkad i prisjetiti s laganim smiješkom, kao sada, i on će živjeti.
◊ Gdje si studirao?
Šest sam godina studirao u Nevšehiru, zato smatram da sam odande. Upisao sam menadžment. Gluma me uopće nije zanimala. Na prvoj godini gotovo uopće nisam pohađao nastavu ni polagao ispite. Studij sam produžio za godinu dana. Kad se razvukao, dojadilo mi je i počeo sam raditi. To je dobro mjesto za zimski turizam. Počeo sam se baviti organizacijom i pomalo počeo zarađivati. S programom “Work and Travel”, u sklopu kojega se radi i putuje, otišao sam u Aljasku. Ondje sam čistio ribu. Na pet sam mjeseci otišao u London i radio u restoranu. Vratio sam se. Mislio sam da na četvrtoj godini moram odlučiti što ću raditi. Jako volim gledati filmove. Zapitao sam se bih li mogao glumiti.
◊ I šta si onda učinio?
Otišao na internet i potražio glumačke škole. Za državne je škole postojala dobna granica, a ja sam je prešao. Onda sam vidio oglas za Umjetnički centar Mujdat Gezen Sanat Merkezi. Izašao sam na prijamni ispit i upao. S 25 sam godina odlazio u Nevšehir na ispite i nakon 8 godina završio studij menadžmenta. U to sam vrijeme počeo glumiti u pozorištu. 4-5 godina radio sam s profesorom Mujdatom i onda zakoračio na tržište.
◊ U kojem si trenu zaključio da će gluma biti tvoje zanimanje?
Nikada, i još je tako. Ne gledam je kao zanimanje, uglavnom je nazivam poslom.
◊ Zašto?
Gluma ne može biti zanimanje. Da na glumu gledam kao na zanimanje, ja to ne bih mogao raditi. Neko drugi bi, ali ja ne. Jer zanimanje ima određena pravila i sate, a sa mnom nije tako. Ja sam osoba koja radi 24 sata na dan. Negdje u mojoj glavi nalazi se “Kazim” kojeg ću uvijek glumiti. Njemu nema kraja, a to me i mentalno i fizički jako iscrpljuje.
◊ Kako to rješavaš?
Imam dnevne rutine, izađem na ulicu i bez ikakvog plana dugo hodam, između ostalog i da bih razmišljao jer ne mogu razmišljati kad sjedim.
◊ Imaš li još koju takvu opsesiju?
Puno. Na primjer, izlazim iz kuće i jako mi se žuri. Opsjednut sam time jesam li ugasio štednjak, nešto ostavio na vatri i bi li se nešto moglo zapaliti. Ulazim u lift, sjetim se nekog prijatelja i pomislim da će, ako se ne vratim provjeriti, osoba koju jako volim umrijeti. Katkad se sjetim i osobe koju ne volim baš puno. Prvo si kažem da pustim, da se ništa neće dogoditi, izađem, ali ne, opet se vratim provjeriti. Zato često kasnim.
◊ Baš čudno…
Na primjer, ova čaša koja stoji pred nama, dodirnuo sam je s desne strane i sad je na isti način moram dodirnuti s lijeve. Teško je to objasniti… Kad me se promatra izvana, znam biti jako čudan. Hodam, a ne znam kamo idem i to može biti problem. Ljudi me zovu, a ja im ne mogu odgovoriti jer u tom trenutku zaista razmišljam. Dječjeg sam duha, maštam, nađem se u nekom drugom svijetu.